HZHM je javna, zdravstvena i samostalna ustanova. S radom je započeo u svibnju 2009. godine, a osnovan je temeljem Uredbe Vlade RH o osnivanju HZHM-a kojom su definirane njegove ovlasti i područje djelatnosti (NN, 28/09). HZHM provodi načela sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti i cjelovitog pristupa hitnoj medicinskoj službi, podržavajući potrebu za specijaliziranim pristupom kako u izvanbolničkoj tako i u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti. Više informacija o samom Zavodu moguće je pronaći u ostalim rubrikama mrežnih stranica HZHM-a: www.hzhm.hr.

U sklopu zajma Svjetske banke, 2009. godine započeo je Projekt unapređenja HMS-a i investicijskog planiranja u zdravstvu kojim je Hrvatska dobila jedinstveni sustav hitne medicine: pacijentima je osigurana ujednačena, brža, dostupnija i učinkovitija hitna medicinska usluga, a zdravstvenim djelatnicima bolji uvjeti rada i stručno usavršavanje. U sklopu Projekta osnovan je 21 županijski zavod za hitnu medicinu s pripadajućim medicinskim prijavno-dojavnim jedinicama (MPDJ), pokrenuto je osnivanje objedinjenih hitnih bolničkih prijama (OHBP), propisani su različiti standardi po kojima je nabavljena oprema za izvanbolničku i bolničku hitnu medicinsku službu, kao i vozila za timove HMS-a. Pokrenuta je specijalizacija iz hitne medicine te uvedena standardizirana edukacija za djelatnike izvanbolničkog i bolničkog HMS-a.

Hitna medicinska služba u RH organizirana je po modelu suradničkog i jedinstvenog sustava izvanbolničkog i bolničkog HMS-a te Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, a ustrojavanjem takvog sustava hitne medicine osigurano je učinkovito i kvalitetno pružanje hitne medicinske skrbi za sve osobe na području RH.

Zbrinjavanje hitnih pacijenata predstavlja veliku odgovornost, kako samih zdravstvenih djelatnika, tako i cijelog zdravstvenog sustava. Propisivanje standarda kao optimalnih uvjeta za obavljanje djelatnosti hitne medicinske službe (HMS) osnova je za uspostavljanje sustava kvalitete i upravljanja istim, te predstavlja nadogradnju na Pravilnik o minimalnim uvjetima o pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje djelatnosti hitne medicine (NN, br. 71/2016), sukladno praksi država s kvalitetno organiziranim HMS-om. Donošenjem ovih standarda i edukacijskih programa preoblikovala se dosadašnja raznolika praksa rada u sustavu hitne medicine u novi jedinstveni koncept rada jednak i obvezujući za sve institucije koje se bave hitnom medicinom u RH. Hrvatski zavod za hitnu medicinu provodit će nadzor njihove provedbe.

Hitna medicinska skrb za pacijente prije dolaska u bolnicu u domeni je županijskih zavoda za hitnu medicinu, a svaki od 21 zavoda prati, koordinira i organizira rad svojih timova unutar županije te po potrebi surađuje sa susjednim županijama, sukladno rasporedu timova hitne medicinske službe (HMS) utvrđenom Mrežom hitne medicine (NN 49/2016). Županijski zavodi ukupno broje 708 timova T1, 206 timova T2, 30 pripravnosti te 105 timova u medicinskim prijavno-dojavnim jedinicama. Timovi HMS-a na mjesto intervencije stižu unutar 10 minuta od poziva u urbanim, a unutar 20 minuta u ruralnim područjima u 80% slučajeva. Taj standard uvelike utječe na odgovarajuće bolničko zbrinjavanje teško oboljelih ili kritično ozlijeđenih pacijenata u vremenskim okvirima povoljnim za pozitivan ishod i kvalitetan oporavak pacijenata.

MPDJ-i koordiniraju timove hitne medicinske službe (HMS) na terenu, a djeluju u sklopu županijskih zavoda za hitnu medicinu. Suvremeno opremljeni MPDJ-i pokrivaju cijeli teritorij pojedine županije uz mogućnost komunikacije sa susjednim županijama zahvaljujući horizontalnoj i vertikalnoj komunikacijskoj te informatičkoj umreženosti. Također, u MPDJ-ima je implementiran i TETRA komunikacijski sustav koji omogućava veći geografski doseg i bolju pokrivenost signalom te, uz umreženost s drugim županijama, podrazumijeva i umreženost s Kriznim stožerom Ministarstva zdravstva, Hrvatskim zavodom za hitnu medicinu i objedinjenim hitnim bolničkim prijemima. Takav ustroj MPDJ-a omogućava trajno praćenje cjelokupne izvanbolničke hitne službe tijekom 24 sata.

Svaki županijski MPDJ ima zdravstvene djelatnike – medicinske dispečere koji osim medicine poznaju i osnovne psihološke vještine kako bi umirili građane koji ih zovu u njima iznimno stresnim situacijama. Posao medicinskog dispečera u MPDJ-u može obavljati doktor medicine specijalist hitne medicine ili doktor medicine s najmanje dvije godine radnog iskustva u timu izvanbolničke hitne medicine ili prvostupnica/prvostupnik sestrinstva s najmanje četiri godine radnog iskustva u timu izvanbolničke hitne medicine ili medicinska sestra/tehničar s najmanje šest godina radnog iskustva u timu izvanbolničke hitne medicine. S obzirom na važnost besprijekornog funkcioniranja MPDJ-a, Hrvatski zavod za hitnu medicinu propisao je Edukacijske programe u izvanbolničkoj hitnoj medicini prema kojima se provodi edukacija medicinskih dispečera.

HMS se dobiva pozivom na broj 194. Prijem hitnog poziva temelji se na Hrvatskom indeksu prijema hitnog poziva za medicinsku prijavno-dojavnu jedinicu (MPDJ) čime je ujednačena metodologija prijema u svim hrvatskim županijama, a pozivateljima omogućen izravan kontakt s medicinskim dispečerima. Time se osigurava optimalno korištenje resursa, ali i dokumentiranje nesreća i događaja koji ugrožavaju zdravlje i život građana. Indeks predstavlja smjernice za rad medicinskim dispečerima u MPDJ-ima koje im omogućuju ispravno i dosljedno dodjeljivanje prioriteta svakom dolaznom hitnom medicinskom pozivu. Pitanjem o glavnom problemu koje dispečer postavlja osobi koja poziva određuje se stupanj hitnosti te je zato potrebno dopustiti dispečeru da vodi pozivatelja kroz razgovor. Simptomi prvog stupnja hitnosti zahtijevaju žuran izlazak tima HMS-a na teren, simptomi drugog stupnja nude mogućnost odgode pružanja hitne medicinske skrbi (ako postoji hitniji pacijent), dok se pozivatelje sa simptomima trećeg stupnja hitnosti upućuje liječniku opće/obiteljske medicine. Medicinski dispečeri u svakom trenutku vide sva vozila i sve timove na terenu te na hitnu intervenciju uvijek šalju najbliže vozilo.

Pitanja koja postavlja medicinski dispečer neophodna su kako bi pacijenti što brže dobili pomoć kada im je ona potrebna. Različiti ljudi različito reagiraju u stresnim situacijama te je zato potrebno dopustiti dispečeru da vodi pozivatelja kroz razgovor. Dok on ukucava podatke, tim hitne medicinske službe (HMS) već je krenuo prema pacijentu. Adresu na kojoj se nalazi pozivatelj, njegov broj telefona te ime i prezime važno je reći pri pozivu, budući da je, iako medicinska prijavno-dojavna jedinica posjeduje mogućnost identifikacije broja dolazećeg poziva, davanje broja neophodno radi ispravnosti informacije. Ako se iz nekog razloga telefonska veza prekine, tim HMS-a na terenu znat će na koju lokaciju treba ići i na koji broj vas opet može kontaktirati. 

Od časa ulaska vašeg poziva medicinskoj prijavno-dojavnoj jedinici svi se razgovori snimaju, a njihov sadržaj je službena medicinska tajna i kao takvi se tretiraju.

HMS na broj 194 poziva se kada je izravno ugrožen život ili teško narušeno zdravlje. Hitna medicinska stanja su: naglo nastale poteškoće u disanju; gušenje stranim tijelom; zastoj rada srca i disanja; gubitak svijesti; iznenadna bol u prsnom košu; iznenadno ubrzanje, usporenje rada srca ili nepravilni otkucaji srca; grčevi (konvulzije); otežani govor, slabost ili oduzetost dijela tijela, iskrivljenost lica; ozljede nastale u prometnim nesrećama i ostale iznenadno nastale ozljede (padovi s visine/životinjski ugrizi/ubodi/prostrijeli itd.); neuobičajeno krvarenje na bilo koji od prirodnih otvora tijela; opekline; udar električne struje ili groma; pothlađivanje, toplinski udar; utapanje; otrovanje lijekovima/narkoticima/kemikalijama; jaka alergijska reakcija; iznenadna i neuobičajena bol (jaka glavobolja, jaka bol u prsima/trbuhu/leđima); iznenadne promjene ponašanja koje dovode u opasnost bolesnika ili okolinu (pokušaj samoubojstva/ubojstva itd.)

Treba imati na umu da svaki nepotreban ili lažni poziv zauzima telefonsku liniju i onemogućava da pomoć HMS-a dobiju oni čiji je život ugrožen. Brzina reakcije i dostupnost odlučujući su čimbenik učinkovitosti HMS-a, a zbrinjavanje nehitnih stanja oduzima vrijeme timu HMS-a pri izlasku na neophodnu intervenciju. Hitna stanja koja zahtijevaju neodložnu medicinsku skrb opisali smo i u letku Sve što trebate znati o HMS-u, a možete ga pronaći ovdje. 

Zauzeta telefonska linija znači samo da medicinski dispečer razgovara s osobom koja također treba pomoć. 

U slučajevima kada nije izravno ugrožen nečiji život ili teško narušeno zdravlje, timovi hitne medicinske službe ne izlaze na teren. U tom slučaju pozivatelju će medicinski dispečer savjetovati što učiniti i kome se obratiti za pomoć. 

Postupajte prema uputama koje vam je dao medicinski dispečer. Pokušajte ostati smireni i umirujte pacijenta, utoplite ga i održavajte ga budnim. Nemojte mu davati ništa za piti ili jesti. Ako je pacijent pao s velike visine, doživio prometnu nesreću ili je bez svijesti ne pomičite ga, osim ako mu ne prijeti neposredna opasnost poput požara, eksplozije, utapanja. Ako ste u mogućnosti, započnite pružati mjere prve pomoći. 

Tim HMS-a lakše će vas pronaći ako osvijetlite ulazna vrata i kućni broj ili pošaljete nekog da dočeka tim. Možete i osloboditi prolaz do pacijenta– zatvoriti kućne ljubimce, odmaknuti namještaj, cvijeće, parkirane automobile te, naravno, pripremiti medicinsku dokumentaciju. 

Svaki pacijent ima pravo na privatnost i to se pravo poštuje. Osim toga, prisutnost drugih osoba može negativno utjecati na stanje pacijenta, a i na mogućnost pružanja skrbi pacijentu (npr. zbog kapaciteta vozila). Konačno, osoba u pratnji ne treba se izlagati riziku. Liječnik ima znanje i vještine, te pravo i obvezu da poduzme sve raspoloživo za zaštitu i dobrobit pacijenta. 

Organizacija OHBP-ova s odgovarajućim procesom rada u zbrinjavanju hitnog pacijenta te odgovarajućom opremom i specijaliziranim djelatnicima osigurava zbrinjavanje hitnih bolesnika na višim razinama zdravstvene zaštite. Prije reforme hitne medicine, prijam hitnih pacijenata u bolnicama u RH odvijao se kroz različite specijalističke odjele, što je naročito bio problem kod pacijenata s višestrukim simptomima i ozljedama. Osnivanjem hitnih bolničkih prijama unutar bolnica stvoreno je jedinstveno mjesto ulaza za sve hitne pacijente dostupno za pružanje 24-satne bolničke hitne medicinske skrbi u vidu pregleda, dijagnostike i liječenja. OHBP se sastoji od prostora za prijam pacijenata, te prostora za preglede, dijagnostiku i liječenje. Donošenjem Standarda medicinske opreme medicinskih uređaja i pribora za obavljanje bolničke hitne medicine definirani su struktura i prostori OHBP-a te su stvoreni preduvjeti za nabavu standardne opreme i uređaja za sve bolnice, a Edukacijskim programom osnovnih edukacijskih vježbi za radnike koji provode trijažu u djelatnosti hitne medicine omogućeno je provođenje jedinstvene trijaže pacijenata koji dođu u OHBP prema stupnju hitnosti. Takvom uniformnošću postiže se jednaka razina bolničke hitne medicinske skrbi u svim bolnicama s OHBP-ima na području RH. U Hrvatskoj trenutno postoji 19 OHBP-a, a u tijeku su pripreme za izgradnju i opremanje OHBP-a u preostalim akutnim bolnicama, koje će se financirati iz sredstava EU fondova. 

Upravo je osnivanje objedinjenih hitnih bolničkih prijama u hrvatskim bolnicama omogućilo i pokretanje specijalizacije iz hitne medicine. Specijalizacija iz hitne medicine nužna je i specifična budući da objedinjuje znanja i vještine različitih specijalnosti odnosno hitnosti iz svih grana specijalizacija te izvanbolničke i bolničke hitne medicine. Specijalizacija traje pet godina, a program je u potpunosti usklađen s europskim programom specijalizacije iz hitne medicine (Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine u sastavu kojega je prvi put u RH propisan program specijalizacije iz hitne medicine NN br. 111/09). 

Prema našim podacima čak 70 posto pacijenta koji traže pomoć, bilo bolničkog bilo izvanbolničkog HMS-a, nisu hitni pacijenti. Budući da sustav hitne medicine nije neograničenih resursa, velik postotak nehitnih pacijenta usporava brzinu rada HMS-a te dovodi u opasnost živote ljudi koji imaju neko stvarno hitno stanje.

Bitan preduvjet rasterećenja HMS-a je informiranje i edukacija građana kojima treba objasniti da su hitna stanja ona stanja koja neposredno ugrožavaju život ili zdravlje. Svjesni važnosti dobre informiranosti javnosti, putem letka Sve što trebate znati o hitnoj medicinskoj službi te nizom održanih tribina, uvijek naglašavamo kako pri hitnim stanjima treba što prije kontaktirati educiranog medicinskog dispečera na broj 194 i postupiti prema njegovim uputama. Uz medicinskog dispečera, građane treba uputiti da, ako nisu sigurni je li njihovo stanje hitno, kontaktiraju svog obiteljskog liječnika.

Upravo im njihov liječnik u slučaju nehitnih stanja može dati najbolji savjet i pružiti odgovarajuću skrb te ih naučiti kako postupiti kada se njihova bolest pogorša. Razlikovanje hitnih i nehitnih stanja može znatno smanjiti priljev pacijenata i pritisak na HMS te omogućiti hitnu zdravstvenu skrb onima kojima je zaista ugrožen život.

Za izvanbolnički HMS organizirana su tri zasebna tečaja – za doktore i medicinske sestre/medicinske tehničare, dispečere medicinske prijavno-dojavne jedinice te vozače, koji se redovito i kontinuirano održavaju tri do četiri puta mjesečno u trajanju od nekoliko dana. Tim tečajevima polaznici stječu i obnavljanju znanja i vještine neophodne za rad u izvanbolničkom HMS-u unutar njihovog djelokruga rada. Standardima edukacijskih programa utvrđeni su ishodi učenja po tematskim cjelinama za svaki tečaj, a polaznici po završetku moraju demonstrirati stečena znanja. 

U današnjem svijetu došlo je do porasta mogućnosti velikih nesreća te, nažalost, i opasnosti od terorizma, zbog čega se pokazalo izrazito važnim planirati i kontinuirano provoditi edukacije medicinskog zbrinjavanja kako bi se kvalitetno, pravilno i efikasno odgovorilo na složene krizne situacije te saniralo njihove posljedice.

U Hrvatskoj se već pet godina, od čega zadnjih četiri u Slavonskom Brodu, održava tečaj Medicinskog odgovora na masovne nesreće – Cro MRMI, takozvana „table-top“ vježba kroz koju se simulira velika nesreća, a njeno saniranje i zbrinjavanje velikog broja ozlijeđenih zahtjeva vertikalnu i horizontalnu koordinaciju svih uključenih aktera, uključujući izvanbolničku i bolničku hitnu medicinsku službu, ostale žurne službe te krizni stožer kao centralnu točku upravljanja krizom.

MRMI se trenutno provodi u 11 europskih država, a u Hrvatskoj je, u suradnji Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, Hrvatskog društva za medicinu katastrofe, Opće bolnice „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod te Kriznog stožera Ministarstva zdravstva, koji financijski omogućuje provođenje tečaja, dosad educirano više od 300 polaznika koji su u svojoj domeni posla spremni odgovoriti na izazove masovnih nesreća. 

S dolaskom ljetnih mjeseci i turističke sezone beskrajne kolone i nervozni vozači uobičajena su slika na našim prometnicama. Učestale gužve uzrokovane povećanim intenzitetom prometa na cestama nerijetko se vežu i uz prometne nesreće pa se broj intervencija djelatnika HMS-a tijekom ljeta udvostruči.

U cilju povećanja sigurnosti na prometnicama osiguran je rad dodatnih prometnih timova HMS-a smještenih na frekventnim lokacijama duž hrvatskih prometnica. 

U uvjetima nepostojanja namjenske hitne helikopterske medicinske službe (HHMS), svakako je potrebno naglasiti da je dugogodišnja uspješna suradnja Oružanih snaga RH s Ministarstvom zdravstva u vezi korištenja vojnih helikoptera za hitan medicinski prijevoz pacijenata izuzetno korektna i susretljiva, no postoje objektivni razlozi zbog čega bi bilo nužno razmatrati uspostavu navedene službe samo u medicinske svrhe. Glavna uloga HHMS-a je zbrinjavanje teško ozlijeđene ili kritično oboljele osobe u što kraćem vremenskom roku kroz primarne letove, odnosno kroz letove kojima se leti direktno na mjesto događaja odmah po primitku poziva i gdje medicinski tim iz helikoptera samostalno ili zajedno sa zemaljskim timom obavlja kompletnu intervenciju. To je ujedno i jedini način da se skrati vrijeme do početka zbrinjavanja hitnog pacijenta na mjestu događaja i u bolnici.

Za razliku od toga, letovi vojnih helikoptera na kojima se temelji trenutna organizacija helikopterske medicinske usluge organizirani su samo kao sekundarni letovi, odnosno kao letovi za pacijente do kojih je prije došao i koje je prethodno zbrinuo zemaljski tim HMS, a tek onda utvrdio moguću potrebu za prijevoz pacijenta helikopterom. Takvo postupanje produžuje vrijeme do dolaska pacijenta u bolnicu. Stoga se nameće zaključak da se bez namjenskog HHMS-a koji obavlja primarne letove, stanovnici otoka, ruralnih, prometno izoliranih i udaljenih područja, kao i turisti, bez obzira na broj zemaljskih timova HMS-a, ne može omogućiti jednako dostupna, pravovremena i odgovarajuća zdravstvena skrb.

Iskorak je ovog ljeta napravljen uspostavom Projekta HHMS-a na području Dubrovačko-neretvanske županije, pri čemu je za let korišten helikopter MUP-a, a hitni medicinski tim bio osigurali su županijski zavodi za hitnu medicinu. Tehničke karakteristike MUP-ovog helikoptera te opremljenost poput vozila za hitne medicinske intervencije olakšale su pristup pacijentu, budući da se takvim helikopterom moglo slijetati na različite površine, a tim HMS-a iz helikoptera mogao je obavljati kompletnu intervenciju.